in

Lauda je doslovno gorio, sveštenik je došao da ga pričesti, a onda se desilo čudo nad čudima

Niki Lauda više nije sa nama, ali ovaj Austrijanac koji je preminuo 20. maja 2019. godine, ostat će vječno upamćen. Možda i najviše po jezivom događaju koji se dogodio baš na prvi dan avgusta

Niki Lauda više nije sa nama, ali ovaj Austrijanac koji je preminuo 20. maja 2019. godine, ostat će vječno upamćen. Možda i najviše po jezivom događaju koji se dogodio baš na prvi dan avgusta.

Tokom 17-godišnje karijere, od 1969. do 1985, u bolidima Porschea, Ferrarija, McLarena i drugih proizvođača, a najviše njih u šampionatu Formule 1, Lauda je pobijedio u 25 trka Formule 1.

A 16 takvih trijumfa, uz brojne druge visoke plasmane, donijeli su mu F1-titule 1975, 1977. i 1984. Od njegove dominacije samo petorica vozača su nadmašila taj broj trofeja, a rekorder je Michael Schumacher, sa sedam njih, od 1994. do 2004. godine. Jedan dan, jedan događaj, izdvajaju se od svih ostalih.

Datum: baš ovaj današnjih, 1. avgust. Godina: 1976. Staza: Nurburgring. Kao aktuelni šampion, ali i pobjednik pet trka u novoj sezoni, u kojoj je u dvije bio drugi, stigao je na Veliku nagradu Njemačke baš kada i kiša. Staza oko 20 kilometara duga. Na njoj i Laudin Ferrari. I njegova nestvarno brza vožnja.

Pri brzini od 225 kilometara na sat, sa klizave staze je izletio. Bolid se okrenuo, prošao kroz zaštitnu ogradu, ona mu je zbacila kacigu s glave, a potom se desio sudar za drugom ogradom, odbitak pravo na stazu, gdje ga je nekoliko drugih bolida udarilo. Rezervoar za gorivo je bio pokidan. Varnice su upalile požar, a plamen je zahvatio kokpit.

Minut je gorio. I on, i njegovo vozilo. Minut, dok tri druga vozača nisu uspjela da ga izvuku iz buktinje. Kada je staza tako dugačka, pomoć i nije baš blizu. Niti je to bilo vrijeme kao današnje, u kome se helikopteri nalaze u stanju pripravnosti da hitno izvlače povrijeđene i nose do bolnice. Pomogli su mu – rivali. Prijatelji. Ali, i oni su mislili da je njihova pomoć stigla prekasno, piše Blic.rs.

Niki Lauda je imao strašne opekotine lica. Dijela glave. Šaka. Imao je potres mozga, polomljenu ključnu kost, još nekoliko fraktura. Desno uho skoro spaljeno. A na sve to, užasni gasovi ispunili su mu pluća.

U bolnicu je stigao u komi. Smatralo se da je daleko bliži smrti nego životu.

Trećeg dana boravka u intenzivnoj njezi, sveštenik je došao da ga pričesti. Lauda je tada bio svjestan. Na taj susret je gledao ne kao na posljednje pričešćivanje u životu, već kao motiv da doživi bar još jedno. Na nogama.

“Sebi sam govorio (dok sam gledao sveštenika), ako on ovo smatra posljednjom pričesti, okej. Ali, ja neću da odustanem”, rekao je svojevremeno Lauda o tom događaju.

Poslije serije operacija, a bile su neophodne jer je izgubio dio uha, kosu sa desne strane glave, obrve i trepavice na oba oka, riješio je da se vrati. Samo je stavio kapu da sačuva ostatak svijeta od njegovih užasnih ožiljaka i počeo odmah da pravi planove da se vrati.

I, četrdeset dana poslije užasne nesreće, sjeo je ponovo u svoj bolid. I to baš u Monzi, gdje je jedna od najzahtjevnijih staza u Formuli 1. Slavna ulična trka, a na njoj i ovaj Austrijanac.

Ne samo da je vozio, bio je četvrti. Kada je skidao opremu po završetku trke, zaštitne tkanine na glavi bile su krvave. Kapuljaču i nije mogao da odvoji od zavoja, morao je da ih pokida oboje odjednom.

“Tada sam govorio da sam strah (od vožnje i novog udesa) pobijedio brzo i bezbolno. To je bila laž. Ali, tada mi je djelovalo glupo da izigravam slabića pred konkurencijom. Tad, u Monzi… Tad me je strah preplavljivao”, napisao je Lauda u autobiografiji “Do pakla i nazad”.

Tu je dopisao i sljedeće o podvigu u Monzi koji je zadivio svijet:

“To je bila najbolja stvar za moje psihičko zdravlje. Da sam ležao i samo nastavio da mislim o onome što mi se desilo na ‘Ringu, to bi me dokrajčilo”.

Uprkos svim prognozama, taj šampionat ne samo da je završio, već ga je okončao na drugom mjestu, tik iza Britanca Jamesa Hunta.

Sljedeće sezone je Lauda bio prvak. Za poen je nadmašio Hunta.

Sedam godina kasnije, uz dvogodišnju “penziju”, vratio se i ponovo postao šampion Formule 1.

To je Niki Lauda bio i ostao još i prije onog Nurburgringa 1976.

Amerikanci poludjeli na Jusufa Nurkića: Halo, šta ti je sa dresom?

Tužne vijesti iz Bergama: Josip Iličić ima bolest koju je puno teže riješiti od povrede