in ,

Ovo je najopasniji čovjek u historiji ljudskog roda: Ubijao je bikove jednim udarcem u glavu…

“Tog jutra sjedio sam sa mojim prijateljima, kamikaze pilotima. Doručkovali smo, a uvečer su njihova mjesta za stolom bila prazna.” U ove dvije rečenice krije se motivacija iza ostvarenja jedne od najnevjerovatnijih sudbina u ljudskom rodu.

Uništen bolom zbog gubitka svega što mu je išta značilo u životu, poslije Velikog rata, mladi majstor karatea uputio se na planinu Minobu u prefekturi Yamanashi, u Japanu. Tamo je sagradio kolibu u kojoj je proveo naredne tri godine. Svakog dana je 12 sati dnevno, bez prekida, stajao gol ispod vode ledenog vodopada i pesnicama razbijao moćno planinsko kamenje. Kad je sišao nazad u civilizaciju, više nije bilo ljudi koji su mogli da mu se suprotstave.

Ovo je priča o Masu Oyami, osnivaču Kyokushin karatea, vjerovatno najjačem karatisti u historiji, ljudskom biću koje je svoje tijelo treningom dovelo do krajnjih granica, darujući mu sposobnosti za koje su pričali da su božanske. Mas Oyama je razbijao stijene golim rukama. Ubijao je bikove jednim udarcem pesnice. Šakom je polovio flaše na dva dijela, tako da se donji dio ne pomjeri. Niko na svijetu nije htio da mu bude protivnik.

Veliki majstor je rođen u Koreji, kao Choi Yeong-eui, 27. jula 1923. godine. Kao sedmogodišnjak, odselio se u Kinu, u Mandžuriju. Tamo je počeo da vježba kung fu, sa devet godina. Poslije okupacije Mandžurije, preselio se u Japan, gdje je uzeo japansko ime Masutatsu Oyama.

Upisao se u školu za pilote, u kojoj je proveo rat. Kao 22-godišnjak dočekao je atomsku bombu, kapitulaciju, i smrt svih svojih drugova pilota. “Tog jutra sjedio sam sa mojim prijateljima, kamikaze pilotima. Doručkovali smo, a uvečer su njihova mjesta za stolom bila prazna”, govorio je o tom periodu.

Mladi Oyama je otišao u Shotokan vježbaonicu, gdje je trenirao sam i postao majstor ove forme karatea. Iskoristio je ovo znanje da bi se “svetio” američkim vojnicima, od kojih je Japan vrvio.

“Tukao sam ih gdje god sam stigao, kad god sam stigao, sve dok policijske stanice nisu bile oblijepljene mojim potjernicama”, rekao je kasnije Oyama.

U ovom trenutku, Mas je odlučio da ode na planinu, gdje je tri godine trenirao vjerovatno kako nijedno ljudsko biće prije njega nije treniralo. Usamljenost i neljudski uslovi vježbanja bacali su Oyamu u očaj. Htio je nekoliko puta da sve prekine. Pitao je prijatelja šta da radi, a ovaj mu je rekao da obrije jednu obrvu, jer takav nije mogao da se pojavi među ljudima. Oyama ga je poslušao. Na planini je čitao samo jednu knjigu, iznova i iznova: “Pet prstenova vatre” Miyamota Musashija.

Početkom 1953. osniva sopstvenu vježbaonicu. Često putuje po Japanu, demonstrirajući silu koju je skupio u planini. Na predstavama često ubija odrasle bikove, jednim udarcem pesnice u glavu. Zbog ovoga je nazvan “Božja ruka”. Ostvario je san svih japanskih ratnika u historiji – Ikken Hissatsu – “Jedan udarac, sigurna smrt”.

“Kad bi vas udario – bili biste polomljeni. Ako biste blokirali njegov udarac rukom, polomio bi vam ruku. Ako ne blokirate, polomio bi vam rebro”, pričali su njegovi učenici.

Pedesetih godina prošlog vijeka otputovao je u Sjedinjene Američke Države, da promoviše karate. Mnogi borci su čuli za njegovu vještinu, i mnogi su ga izazvali. Njih 270, tačnije. Nijedan nije izdržao više od tri minuta, a više od 250 borbi okončao je jednim udarcem, poslije nekoliko sekundi. Njegov princip borbe je bio jednostavan: “kad dođem do tebe – gotovo je”.

Oyamin osobeni stil, intenzivno i snažno udaranje s praktičnim ciljem dobio je i ime – Kyokushin (potraga za najvišom istinom). Najhrabriji karatisti Japana dolazili su da uče ovaj novi karate. Najhrabriji, jer bilo je poznato da je Mas krajnje surov prema svojim učenicima.

Kao starac, Oyama je obolio od osteoartritisa. Ipak, trenirao je kroz ovu bolest, iako u ogromnim bolovima. Umro je 1994. godine, od raka pluća. Danas njegov put slijedi više od 12 miliona ljudi u cijelom svijetu.

Preokret u karijeri Ognjena Vranješa: Baš ga je krenulo, a treba se zahvaliti samo jednom čovjeku

Bivši igrač Sarajeva u šoku nakon dolaska u Srbiju: U sobi sam punoj buba okružen krvlju sa svih strana